Birate li klub prema karakteristikama trenera ili prema sportu? Ili pak,nasumično povjeravate dijete u klub, koji je, jednostavno, najbliže Vašem domu jer Vam je dosta vožnje po gradu?
Svaki trener odgojno djeluje na svoje sportaše. Uz adekvatnu razinu kognitivne zrelosti sportaša, visoku motivaciju, pozitivnu motivacijsku klimu u ekipi/klubu i suradljivost roditelja stvaraju se optimalni uvjeti za sportski rast mladog sportaša. Uz obitelj i školu, njegovo sportsko okruženje ima značajan odgojni utjecaj.
Uloga trenera, kao autoriteta, uzora i modela, je u ovome silna.
Odgojno djelovanje u sportskom okruženju možemo promatrati kroz utjecaj na oblikovanje moralnih vrijednosti sportaša; utjecaj na razvoj socijalnih vještina; utjecaj na razvoj navika, radne discipline i sl.
Moralno rasuđivanje i moralno ponašanje razvijaju se kod djece ovisno o njihovoj socijalnoj okolini i osobnim iskustvima.
Za učenje moralnih postupaka odgovorni su procesi potkrepljenja (npr. pohvala), koje povećava vjerojatnost pojave poželjnog, i kazna, koja smanjuje iskazivanje nepoželjnog ponašanja.
Treći važan faktor je učenje opažanjem. Djeca postupno uče o posljedicama određenog ponašanja. Trener predstavlja model koji pokazuje moralno poželjna ponašanja, ističe neke moralne vrijednosti i upravlja ponašanjima mladih sportaša pomoću sustava nagrada/pohvala i kazni/pokuda.
U borilačkim vještinama trener nije samo trener, on/ona predstavlja učitelja- Senseia.
Jedno od uvriježenih svakodnevnih mišljenja o korisnosti sporta za djecu jest da sport ‘gradi karakter, jača disciplinu i ličnost’. Doista, sustavni sportski trening traži red, rad i disciplinu, osobito ako se pretendira na razvoj uspješne sportske karijere i vrhunskih rezultata.
To ujedno znači predanost sportu i treniranju kao obavezi, razvoj radnih navika i osobne/timske odgovornosti. Mladi sportaš tako oblikuje i vlastiti sustav vrijednosti, što mu najčešće trajno ostaje, a prenosi se i na ostale segmente njegova života: školu, obitelj i odnose s prijateljima.
Trener bi na početku godine, trebao formirati sustav pravila rada i sankcija za nepridržavanje tih pravila. Time se jača i pripadnost grupi, smanjuje mogućnost nastanka sukoba zbog nečijeg neodgovornog ponašanja, kao i razvoj negativnih emocija prema treneru ili suigračima zbog eventualnih kazni. Također, upoznatost roditelja sa sustavom treninga i suradnja s trenerom u ovom, ali i u svakom drugom segmentu, vrlo je poželjna.
Djeca nisu mali odrasli, kako se često misli. Sustav dječjeg sporta treba prilagoditi potrebama, razvojnim osobitostima i specifičnosti djece. Želimo li od malih napraviti velike sportaše, moramo ih htjeti slušati i moći čuti.
Dijete bira igru i ona bi morala ostati uvijek sastavni dio sporta. Ne samo malih, već i onih velikih
Add comment
Comments